Priča
Zašto postoji PollutionIQ
Odrastao sam u Zenici. I koliko god volim ovaj grad, jedna stvar mi je cijeli život bila kao kamen u stomaku: zimi Zenica često ne diše — guši se.
Sjećam se jutra kada otvoriš prozor i umjesto svježeg zraka dočeka te miris dima. Sjećam se sivog neba koje ne liči na maglu, već na nešto što se lijepi za lice i spušta niz grlo. I sjećam se tog osjećaja kad se pitaš: "Odakle tačno ovo dolazi?"
Naravno, svi imamo svoje sumnje. Tu su teška industrija, Željezara i dimnjaci koji su dio zeničkog pejzaža već decenijama. Ali nije samo to. Tu su i kućna ložišta, saobraćaj, pa čak i vjetar koji donosi zrak odakle ne očekuješ. Sarajevo, na primjer, nema tešku industriju kao Zenica, a opet ima isti problem. A Kakanj, samo dvadeset kilometara uzvodno od rijeke Bosne, ima termoelektranu i cementaru — velike izvore zagađenja. Sve se to miješa iznad naših glava, a mi živimo ispod.
Danas imam osmogodišnju djevojčicu. I kada je pogledam, sve to dobija drugačije značenje. Jer više nije pitanje „na šta smo navikli“, nego „šta ostavljamo našoj djeci“. Ne želim da moje dijete — ili bilo čije dijete — odrasta u gradu gdje se zimi planira dan prema tome može li se disati.
A onda dolazi još jedna frustracija: podaci. U užem gradskom području Zenice postoje samo dva uređaja za mjerenje kvaliteta zraka, oba na federalnim hidrometeorološkim stanicama. I to bi bilo „u redu“ da uvijek rade i da te dvije tačke realno mogu pokazati stanje za grad od preko 100.000 stanovnika. Ali često ne rade, nekad su nepouzdani, i u praksi je to premalo mjernih mjesta.
Još jedna slika koja mi sve simbolizira: nekada je u centru grada, na visokoj zgradi, postojao displej koji je prikazivao datum, vrijeme i zagađenje. Ljudi su mogli samo pogledati gore i znati gdje su. Displej je još uvijek tu. Ali ne radi već pet godina. Samo stoji — kao nijemi podsjetnik da smo odustali od najosnovnije stvari: da znamo šta udišemo.
Nisam ekolog po struci. Ne razumijem u potpunosti sve atmosferske slojeve, vjetrove i hemiju zraka. Ali znam ono u čemu sam najbolji: tehnologija. Računari. Programiranje. Digitalne komunikacije. Znam kako graditi sisteme koji rade, kako prikupljati i prikazivati podatke, kako „priču“ pretvoriti u alat.
I ova ideja nije došla preko noći. O tome razmišljam već dugo. Jedno pitanje mi se stalno vraća: Zašto nemamo više mjernih tačaka oko Zenice — dovoljno da konačno vidimo obrazac, a ne samo pretpostavke?
Zato mi je pala na pamet ideja da postavimo mrežu od 12–25 senzora oko Zenice: neke osnovne (PM2.5/PM10), i neke napredne (pored čestica i CO₂ te određenih gasova/spojeva, plus temperatura i vlaga). Ne da nešto „dokažemo“ unaprijed, nego da prvi put možemo mirno pogledati podatke i reći: ovo je trend, ovo je skok, ovo se ponavlja, ovo dolazi odavde, ovo se dešava tada.
Ako zagađenje skoči oko industrije u trenutku kada se vizuelno vidi gust dim — to je trag.
Ako zagađenje skoči u 15:00, kada počinje popodnevna gužva — to je trag.
Ako najudaljeniji senzori pokažu porast kada vjetar „donese“ zrak s visokih dimnjaka — to je trag.
Možda sam u pravu za nešto. Možda i neću biti. Ali ono što mogu uraditi je najvažnije: donijeti podatke tamo gdje ih nema.
Mogu pomoći roditeljima da znaju kada nije dan za igralište.
Mogu upozoriti starije i hronične bolesnike kada je zrak previše toksičan za šetnju.
Mogu dati ekološkim organizacijama — i građanima direktno — alat da vrše pritisak na zagađivače i donosioce odluka, ne kroz argumente i nagađanja, nego kroz brojeve i mjerenja.
Za prijenos podataka planiram koristiti Helium mrežu: globalna je, namijenjena za mali protok podataka, troši malo energije i već postoji u mnogim urbanim područjima. A kroz Solana ekosistem moguće je transparentno pratiti tok podataka i troškove, te omogućiti jednostavan model „nagrade“ ili naknade za one koji su spremni postaviti senzor na prozor, balkon ili krov. Ideja je da sve bude jasno, vidljivo i transparentno.
Senzori kvaliteta zraka su uglavnom dostupni. A ono što nije dostupno — napravit ću sam.
Projekat u početku ostaje hiper-lokalan: Zenica. Ali ako uspije ovdje, nema prepreke da se model kopira i u drugim gradovima koji imaju isti problem.
Važno mi je naglasiti: ovo je neprofitni projekat. Niko ovdje ne zarađuje. Ovo je zajedničko dobro. Ali postoje troškovi: senzori koštaju, prijenos podataka košta, solarni paneli i materijali za instalaciju koštaju, serveri koštaju, ponekad košta i sama lokacija instalacije. Zato, ako možete, podržite projekat donacijom — preko crowdfunding platformi ili direktno.
Podrži projekat
Donacije nam pomažu da finansiramo senzore, hosting i kontinuirano održavanje.
- Patreon: https://www.patreon.com/c/pollutioniq
- WhyDonate: https://whydonate.com/fundraising/pollutioniq
-
XMR (Monero):
49D8Vbe2cpsiWxHhgjfExz2NECvdoaZhoJS33gaiUbPhY2PJZQuQfsbhR7pyGsxaEP4UkPhiWz6kCc9j7YzVs1psTMHxo4G
-
Solana:
8tpfmCKdDFY35xudhQoTjAyGGWoVWSSGqZh5jsJhZmLh
Skeniraj za donaciju (Solana)
Ne vjerujem da će ovaj projekat promijeniti svijet. Ali iskreno vjerujem da može promijeniti nečiji dan. Može spasiti nečije zdravlje. Može mi pomoći da konačno progovorim. Moje ime je Emir i možete saznati više o meni ili me kontaktirati na LinkedInu.